Kod nas vrijeme ne utječe na magično ozračje naših voda…
snijeg, žega ili kiša, svi su oni naši prijatelji.
Dođi bilo kada i pronađi sebe za budućnost.

Rastoke, vodeničarski biser slunjskoga kraja, nastale su igrom prirode gdje se zelenomodra rijeka Slunjčica prelijeva preko sedrenih stijena u rijeku Koranu, stvarajući pritom mnoštvo slapova, brzaca, malih jezera i kaskada.

Tisućama godina rijeke Korana i Slunjčica opirale su se prirodnim zakonima i kao rezultat te borbe u vapnenačkoj visoravni urezale su za čovjeka neizmjerno prirodno bogatstvo. Upravo na tom rastočenom terenu, uzvišenjima u obliku vodotoka i slapova, čovjek je izgradio naselje Rastoke.

Naselje ambijentalne vrijednosti i autentičnoga graditeljskoga nasljeđa po zapisima datira iz 17. stoljeća, no vjeruje se da je isto postojalo i ranije.

Rastoke između ostalog svjedoče o impresivnom skladu prirode i ljudskih dostignuća pri čemu se snaga vode upotrebljavala kao glavni i jedini pokretač mlinova. To je prvi put da primitivne strojeve ne pokreće ljudska ili životinjska snaga. Snaga se vode osim za mljevenje žitarica upotrebljavala i za pranje rublja. Davno prije izuma stroja za pranje rublja, rublje se u Rastokama „košalo” u koševima pored mlinica. Koševi su bili duboke drvene bačve s izbušenim rupama u kojima je voda prevrtala i okretala rublje sve dok ne bi bilo posve čisto.

Najveći broj nastambi sagrađen je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a zbog izuzetnih prirodnih ljepota i povijesne tradicije, Rastoke su 1962. godine uvrštene na popis Državne uprave za zaštitu kulturne i povijesne baštine. U tom trenutku u Rastokama su postojale 22 mlinice, 4 stupe za sukno, 7 koševa za ispiranje biljaca i šarenica te 28 kuća s pripadajućim gospodarskim zgradama.

Zbog skladne graditeljske, povijesne i etnografske baštine Rastoke su 1969. uvrštene u Registar nepokretnih spomenika kulture pri Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu.